Parodontoza (parodontitis) je kronična upala tkiva koje drži zub na mjestu: desni, parodontnog ligamenta i kosti. Često počne tiho, kao “obično krvarenje desni”, a zatim polako napreduje. Kad se ne liječi, može dovesti do povlačenja zubnog mesa, stvaranja džepova oko zuba, gubitka kosti i na kraju klimavosti ili ispadanja zuba.
Dobra vijest: u velikom broju slučajeva liječenja parodontoze može zaustaviti napredovanje bolesti i stabilizirati stanje. Ključ je u pravovremenoj dijagnozi, dobro izvedenoj profesionalnoj terapiji i redovitoj održavajućoj skrbi.
Što uzrokuje parodontozu?
Glavni uzrok je zubni plak, mekani sloj bakterija koji se stalno stvara na zubima. Ako se plak ne uklanja pravilno, s vremenom se pretvara u kamenac, a bakterije i upalni odgovor organizma potiču razaranje potpornog aparata zuba.
Na razvoj i brzinu napredovanja snažno utječu rizični čimbenici. Najvažniji su pušenje, loša oralna higijena i neliječeni karijesi ili neadekvatni ispuni koji zadržavaju plak. Također, nekontrolirani dijabetes može pogoršati upalu desni i otežati cijeljenje. Važni su i genetika, stres, škripanje zubima, kao i neke hormonske promjene.
U svakodnevnoj praksi često se vidi da parodontoza rijetko napreduje istom brzinom kod svih pacijenata. Upravo kombinacija rizičnih čimbenika, poput pušenja i loše kontrole plaka, najčešće određuje koliko će brzo doći do gubitka potpornog tkiva oko zuba.
Kako prepoznati da je problem ozbiljniji od “osjetljivih desni”?
Rani znakovi mogu izgledati bezazleno: krvarenje pri četkanju, crvene i otečene desni, zadah ili neugodan okus. Kako bolest napreduje, desni se povlače, stvaraju se “džepovi”, zubi djeluju duži, a može se pojaviti i klimavost. U uznapredovalim slučajevima zubi postaju labavi ili čak ispadaju.
Ako se primijete gnojni iscjedak uz zub, bol pri zagrizu, naglo pogoršanje zadaha ili novi razmaci između zubi, to je signal za što brži pregled.
Ako primjećujete krvarenje, povlačenje desni ili klimavost zuba, najčešće je riječ o ranim promjenama koje upućuju na parodontozu. U našoj stomatološkoj poliknici procjena se temelji na stručnom uvidu specijalista parodontologije, koji sagledava stanje potpornog tkiva i predlaže individualni plan liječenja – od ciljane terapije desni do suvremenih pristupa poput Full Mouth Disinfectiona (FMD) – s ciljem zaustavljanja daljnjeg propadanja.
Dijagnoza: što stomatolog zapravo mjeri?
Dijagnoza se ne postavlja “na oko”. Stomatolog ili parodontolog mjeri dubinu džepova sondom, provjerava krvarenje, povlačenje desni i pokretljivost zuba. Često se radi i rendgenska snimka kako bi se procijenio gubitak kosti.
U modernoj parodontologiji često se koristi sustav stadija i stupnja (staging i grading) koji pomaže procijeniti težinu i rizik bržeg napredovanja, a time i planirati terapiju.
Parodontoza liječenje: koraci koji se najčešće provode
Liječenje se u pravilu provodi postupno. Europske smjernice opisuju “stepwise” pristup, od početne kontrole plaka do naprednijih zahvata, ovisno o odgovoru tkiva.
Prvi i najvažniji korak je edukacija i kućna higijena: pravilno četkanje, interdentalne četkice ili konac, te uklanjanje uzroka koji zadržavaju plak (npr. previsoki ispuni). Nakon toga slijedi profesionalno čišćenje iznad i ispod ruba desni.
Dubinsko čišćenje: skidanje kamenca i poliranje korijena
Temelj nekirurške terapije je skidanje kamenca i obrada korijena (scaling i root planing), često u više termina. Cilj je ukloniti bakterijski biofilm i kamenac iz džepova kako bi se desni mogle smiriti i bolje prionuti uz zub. ADA smjernice naglašavaju upravo ovu nekiruršku terapiju kao osnovu liječenja parodontitisa, uz razmatranje dodatnih mjera u odabranim slučajevima.
Nakon zahvata moguće je privremeno pojačana osjetljivost zuba i blaga bolnost desni. To obično prolazi uz pravilnu higijenu i preporuke stomatologa.
Kada se dodaju antiseptici, lokalni antibiotici ili sistemska terapija?
U nekim situacijama stomatolog može preporučiti antiseptičku vodicu, lokalne pripravke ili antibiotik. To nije “standard za svakoga”. Dodaci se biraju ovisno o dubini džepova, raširenosti bolesti, općem zdravlju i rizicima. ADA navodi da se uz SRP u pojedinim slučajevima razmatraju i adjunktivne terapije (npr. antimikrobne mjere).
Važno je naglasiti: antibiotik ne rješava uzrok bez mehaničkog čišćenja i dobre kućne higijene. On može pomoći samo kao dopuna, nikad kao zamjena.
Reevaluacija i održavanje: dio koji čuva rezultate
Nakon početne terapije radi se kontrola i procjena odgovora tkiva. Parodontna tkiva trebaju vrijeme da pokažu puni učinak nekirurškog liječenja, često oko nekoliko tjedana.
Održavajuća terapija (periodontal maintenance) za većinu pacijenata nije opcija nego nužnost. Ona uključuje redovite kontrole, čišćenje i praćenje džepova kako bi se spriječio povrat bolesti. AAP naglašava da većina pacijenata treba kontinuirano održavanje kako bi se zadržalo zdravlje desni nakon početnog liječenja.
Kada je potrebna kirurgija desni?
Ako nakon nekirurške terapije ostanu duboki džepovi ili postoji složena anatomija korijena, stomatolog može predložiti kirurško liječenje. Cilj je omogućiti bolji pristup za čišćenje, smanjiti dubinu džepova i u odabranim slučajevima potaknuti regeneraciju kosti i vezivnih tkiva.
Kod uznapredovalih slučajeva liječenje često uključuje i multidisciplinarni pristup, posebno kad se planira stabilizacija zagriza, nadoknade ili implantološka terapija.
Što kada parodontoza uzrokuje gubitak zuba?
Kad je potporna kost znatno izgubljena, zub može postati klimav do mjere da više nije funkcionalan ili ga nije sigurno zadržati. Tada se procjenjuje prognoza svakog zuba pojedinačno. Ponekad se zubi mogu privremeno stabilizirati (npr. splintiranjem), ali ako postoji trajna infekcija i velika pokretljivost, vađenje može biti najbolja odluka za zdravlje ostatka usne šupljine.
Ako ste već izgubili zub ili vam je rečeno da je neki zub ugrožen, ne brinite – u Orto Novi će vaš slučaj sagledati multidisciplinaran tim specijalista protetike, oralne kirurgije i parodontologije, koji će za vas izraditi individualan plan nadoknade, u skladu sa stanjem desni, kosti i vašim dugoročnim očekivanjima.
Nakon gubitka zuba slijedi plan nadoknade. Ovisno o stanju kosti i desni, opcije uključuju most, djelomičnu protezu ili implantat. Bitno je prvo dovesti parodont u stabilno stanje, jer neliječena parodontoza povećava rizik komplikacija i oko prirodnih zuba i oko implantata.
Kućna rutina koja čini razliku
Za dugoročnu kontrolu parodontoze najviše vrijede dosljedne navike: četkanje dvaput dnevno tehnikom koju pokaže stomatolog, svakodnevno čišćenje među zubima (interdentalne četkice su često učinkovitije od konca kod većih razmaka), te redovite profesionalne kontrole.
Ako je prisutno pušenje, prestanak je jedna od najjačih “terapija” koja poboljšava prognozu. Kod dijabetesa, bolja regulacija šećera u krvi može značajno pomoći kontroli upale i cijeljenju.
Kada se javiti stomatologu bez odgode?
Ako su desni jako natečene, krvare bez razloga, pojavljuje se gnoj, zub “pleše” pod prstom ili se bol pojačava pri zagrizu, nemojte čekati. Upala desni može napredovati, a neliječena upala može završiti gubitkom zuba.
Parodontoza je ozbiljna, ali nije bez nade. Uz dobar plan, pravilno provedeno liječenje parodontoze i redovito održavanje, mnogi pacijenti uspješno čuvaju svoje zube dugi niz godina.
